Općenito se smatra da biometrija oka nudi najvišu razinu točnosti.
Dijeli se podijeliti u dvije specifične tehnologije: ispitivanje uzoraka šarenice (iris) i mrežnice (retina). Kako je vid najvažniji senzor ljudsko tijelo ga je dobro zaštitilo. Biometrijski podaci oka su sigurniji i manje podložni razgradnji u normalnom životu od primjerice otisaka prstiju.
U medicini pregled oka koristi se kao jedan od pokazatelja koji može otkriti određene bolesti, a na primjer i pretjeranu upotrebu droge i alkohola. To su informacije koje korisnik ne mora nužno otkriti prilikom ispitivanja. Proizvođači opreme redovno navode kako se fokusiraju isključivo na prepoznavanje jedinstvenog uzorka iz oka radi identifikacije, a ne bilo koje druge informacije, čime osiguravaju privatnost korisnika.
Šarenica (iris)
Šarenica je jedini unutarnji organ vidljiv izvan tijela. Glavna značajka šarenice je da je zaštićena unutarnji očni organ, iza rožnice i očne vodice. Vizualno gledano šarenica je obojeni prsten od teksturiranog tkiva koji okružuje zjenicu oka. Svaka je šarenica jedinstvena struktura, sadrži složeni sustav koji je stabilan i nepromjenjiv tijekom cijelog života te nije previše podložan trošenju i ozljedama. Uzorci desne i lijeve šarenice pojedinca su različiti.
Skeniranje šarenice iskorištava slučajne varijacije vidljivih značajki šarenice, obojenog dijela oka. Šarenica se uglavnom sastoji od sustava mišića koji se šire i skupljaju zjenicu kao odgovor na promjenu uvjeta osvjetljenja.
Nakon fotografiranja oka, sustav uzorkuje radijalne i kutne varijacije svake pojedine šarenice kako bi oblikovao “Iris Code“, digitalnu datoteku koja služi kao referenca u bazi podataka. Osoba koja koristi sustav jednostavno gleda u kameru. Računalni program zatim locira šarenicu. Dalje, sustav locira vanjski i unutarnji rub šarenice.
Jednobojna kamera koristi i vidljivo i infracrveno (700-900nm) svjetlo. Program preslikava segmente irisa u stotine vektora. Zatim analizira gustoću informacija uzoraka šarenice otprilike brzinom od 3,4 bita po kvadratnom milimetru.
Položaj, orijentacija i prostorna učestalost daju osnovu za izračun Iris koda. Sustav također uspijeva uzeti u obzir normalne promjene na oku. Na primjer, sustav kompenzira širenje i stezanje papilara. Također može otkriti refleksije rožnice. Postoje dvije vrste sustava za prepoznavanje šarenice: automatsko i ručno snimanje.
- u ručnom sustavu korisnik mora podesiti kameru prema naprijed ili unatrag za nekoliko centimetara kako bi iris usredotočio. Nadalje, korisnik mora biti unutar 15-30 cm od kamere
- sustav automatskog snimanja uključuje niz kamera za automatsko lociranje korisnika licem i okom, čime se uklanja potreba ručnog fokusiranja kamere. Ovaj je sustav znatno lakši za upotrebu.
Mrežnica (retina)
Mrežnica je sloj krvnih žila smješten na stražnjem dijelu oka. Kao i kod šarenice, mrežnica tvori jedinstveni obrazac i brzo propada nakon smrti. Biometrija mrežnice često je, zajedno sa skeniranjem šarenice, smatrana najtočnijom od svih biometrijskih metoda.
Smatra se da je tehnika korištena za prikupljanje podataka s mrežnice najugodnija za korisnikke. Korisnik treba postaviti oko tri centimetra od okulara, stabilizirati pokret glavom i usredotočiti se na zelenu točku.
Nakon što je to izvedeno, sustav koristi snop svjetlosti za hvatanje jedinstvenih karakteristika u području poznatom kao fovea, smještenom u središtu mrežnice. Zbog velike točnosti biometrija mrežnice obično se nalazi u aplikacijama visoke sigurnosti gdje je sprječavanje lažne autorizacije izuzetno važno.
Djelomično se to postiže postavljanjem visokog praga za prihvaćanje skenirane biometrije.